Rođena sam 12. travnja 2012. u Osijeku, prekrasnom gradu na istoku Hrvatske, kao treće dijete u obitelji. Dolazim iz sportski orijentirane obitelji. Moj tata je poznati bivši hrvatski nogometni vratar i reprezentativac, a mama je bila dugogodišnja odbojkašica, strastvena prema svim aktivnostima i zdravom načinu života.
Moja sestra Karla je odlična plesačica i pjevačica, dok se sestra Nika rekreativno bavi tenisom i jahanjem. Djetinjstvo pamtim kao lijepo i zanimljivo, pogotovo zbog naših čestih selidbi (u Gruziju, Dansku i drugdje). Budući da sam bila daleko od domovine, šire obitelji i prijatelja, razvila sam snažnu vezu sa svojim sestrama i roditeljima koji su mi uvijek bili podrška. U našoj kući sve se vrtjelo oko nogometa - tatini treninzi, utakmice, kućne vježbe, rutine istezanja i zacjeljivanje ozljeda.
Sa sigurnošću mogu reći da od djetinjstva živimo i dišemo sport.
Zbog takvog okruženja bili smo potaknuti da se bavimo sportom od malih nogu. Gimnastikom sam se počela baviti s tri godine. Nedugo zatim nastavila sam s rukometom i atletikom.
Nije prošlo dugo prije nego što je moj tata primijetio moju nevjerojatnu snagu i brzinu mojih nogu, te mi je predložio da se okušam u tenisu.
Već nakon prvog treninga znala sam da je tenis sport za mene. Počela sam gledati teniske mečeve i istraživati igračice.
Bilo je nevjerojatno vidjeti kako elegantno izgledaju na terenu, noseći suknje i haljine, dok su ujedno bili žestoki ratnici u igri. Sanjala sam da budem poput njih.
Tako je počelo moje tenisko putovanje. Zahtijeva puno truda, odricanja, odlučnosti i želje za napretkom.
Ponekad, kad mi se čini nemoguće, ugledam se na svoj veliki uzor, Donnu Vekić. Poput mene, krenula je kao djevojčica iz Osijeka i postigla veliki uspjeh, uključujući osvajanje srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Parizu. Ona mi daje nadu da je sve moguće. Sanjam da jednog dana budem kao ona. Do tada ću marljivo raditi i sanjati!
